Nagrada HDFK „Oktavijan“ za životno djelo Ivici Rajkoviću

Ivica Rajković (Udbina, 1935) pripada među one snimatelje koji su svojim djelovanjem obilježili jedno razdoblje u povijesti hrvatskoga filma.

Po obrazovanju fotograf, radio je prvo kao filmski fotograf u Jadran filmu, potom asistirao Tomislavu Pinteru da bi 1965. započeo karijeru direktora fotografije snimivši dvadesetak dugometražnih filmova i osamdesetak kratkometražnih filmova kao i nekoliko televizijskih serija te oko 3000 namjenskih filmova.

Snimatelj koji je svojom prilagodljivošću režijskim koncepcijama i sadržaju sinonim profesionalizma, Rajković se također, posebno svojim radom u razdoblju od kraja šezdesetih do kraja sedamdesetih godina prošloga stoljeća, svrstao među naše najkreativnije snimatelje, takve koji ključno pridonose općem ugođaju filma. Pokazao se on jednakim majstorom u crno-bijeloj tehnici kao u filmovima Protest (1967) u režiji Fadila Hadžića, ili pak onima debitanata Branka Ivande (Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata, 1968) i Ante Peterlića (Slučajni život, 1969), i u koloru, ostvarivši atraktivnu fotografiju u Hadžićevim Divljim anđelima (1969), Golikovim filmovima Imam 2 mame i 2 tate (1968) i Tko pjeva zlo ne misli (1970), kao i u Vlaku u snijegu (1976) Mate Relje, tako da se neusmnjivo može utvrditi da je Rajkovićeva fotografija dala svoj značajni doprinos trajnoj popularnosti posljednja dva ostvarenja.

Kao majstor svjetla, što je osobito razvidno u kontrastima u njegovim crno-bijelim radovima, Rajković će, surađujući najčešće s nekolicinom istih redatelja (Papić, Ivanda) i u Izbavitelju (1976) te Prijekom sudu (1978) graditi ekspresivni ugođaj upravo svjetlom, ali i kolorističkim nijansiranjem kojima sudjeluje u naglašavanju odnosa karaktera i razvoju radnje. Rajković će i kasnije potvrđivati visoke standarde svoga rada, primjerice u Tajni Nikole Tesle (1980) i Zločinu u Školi (1982).

Posebno pak mjesto zauzima njegov rad u dokumentarnom filmu gdje je bio snimatelj niza antologijskih ostvarenja hrvatskoga dokumentarizma kao što su Od 3 do22 (1966), Šije (1971), Mala seoska priredba (1972), Specijalni vlakovi (1973), Splendid Isolation (1973), Prihvatna stanica (1977), Vrijeme igre (1977). Stoga je i ova nagrada, Zlatni Oktavijan za cjelokupni doprinos filmskoj umjetnosti, tek simboličko podsjećanje na jedan snimateljski autorski opus.

DIVLJI ANĐELI
Redatelj, scenarij: Fadil Hadžić
Snimatelj: Ivica Rajković

Montažerka: Radojka Tanhofer
Uloge: Božidar Orešković, Igor Galo, Mladen Crnobrnja, Neda Arnerić, Relja Bašić
Proizvodnja: Jadran film, 1969.
Trajanje: 100′

Sadržaj: Priča o trojici mladih delikvenata iz različitih društvenih sredina koji se, svaki sa svojim motivom, udružuju u pljački jedne trgovine. Pljačku, za koju su bili nadahnuti filmovima i literaturom kriminalističkog žanra, izvode po točno zacrtanom planu…

Tweet